Prema Porodičnom zakonu („Službeni glasnik Republike Srpske”, broj: 54/02, 41/08 i 63/14) majka i otac su ravnopravni u vršenju roditeljskog prava i dužnosti. Dijete ima pravo da živi sa roditeljima i da se roditelji o njemu brinu prije svih drugih. Pravo djeteta da živi sa roditeljima može biti ograničeno samo kada je u odgovarajućem postupku utvrđeno da je to u najboljem interesu djeteta. Dijete ima pravo da održava lične odnose i neposredne kontakte sa roditeljem sa kojim ne živi. Ako dijete ne živi u zajednici sa oba roditelja, roditelji će se sporazumjeti o načinu održavanja ličnih odnosa s djetetom (posjete i sl.), nalaže važeća zakonska regulativa. Ako do takvog sporazuma ne dođe, odluku o tome donosi organ starateljstva (čl. 79., 81a., 93. Zakona).
Ovo je obrazac za uobičajeno regulisanje odnosa roditelja i djece, te vršenje roditeljskog prava.
Međutim, šta se dešava kada smo u situaciji proglašenog vanrednog stanja i epidemije izazvane pojavom virusa Covid-19? Da li preporuke za samoizolaciju i smanjenje društvenih kontakata mogu imati negativne efekte na način održavanja ličnih odnosa roditelja sa djecom?
U ovakvoj situaciji postavlja se pitanje da li je roditelj kojem je dijete povjereno na zaštitu i vaspitanje (najčešće majka) u obavezi da daje djecu na viđanje drugom roditelju sa kojim djeca ne žive (najčešće ocu), prevashodno iz zdravstvenih razloga. Postavlja se pitanje da li roditelj sa kojim djeca ne žive može da zloupotrijebi ovu situaciju te da roditelja kojem su djeca dodijeljena na zaštitu i vaspitanje tuži za ometanje viđanja.
Preporuke za samoizolaciju i smanjenje društvenih kontakata mogu imati negativne efekte na regulisanje viđanja roditelja i djece. S obzirom da je interes javnog zdravlja iznad interesa pojedinca u ovakvim situacijama valjano je tražiti racionalno rješenje za održavanje ličnih odnosa između roditelja i djece.
U traženju racionalnih rješenja rukovođeni smo prije svega samom zakonskom regulativom koja je u pogledu zaštite života i zdravlja maloljetne djece nedvojbena, a kaže da, roditelji imaju dužnost i pravo da štite svoju maloljetnu djecu i da se brinu o njihovom životu i zdravlju (član 81. st.1. Zakona).
Ukoliko roditelj kojem su djeca dodijeljena na zaštitu i vaspitanje osnovano sumnja da viđanje djece sa roditeljem sa kojim ne žive, u vrijeme epidemije, za djecu predstavlja opasnost po zdravlje, ili najmanje, teškoću za održavanje preporučenih higijenskih mjera zaštite, sasvim je opravdano da preispituje uslove održavanja viđanja. U ovom kontekstu riječ je o vanrednom stanju koje rađa promijenjene prilike u održavanju ličnih odnosa roditelja i djece.
U vezi sa tim, Porodični zakon kao lex specialis za ovo pitanje i ovdje je izričit, gdje članom 93. stav. 2. normira da organ starateljstva može ponovno urediti način održavanja ličnih odnosa roditelja s djecom, ako to zahtijevaju promijenjene prilike.
Samoinicijativno i „na svoju ruku“ uskraćivanje viđanja roditelju sa kojim djeca ne žive je nedopustivo i neprihvaljivo. Važeća zakonska regulativa je jasna u tome da dijete ima pravo da održava lične odnose i neposredne kontakte sa roditeljem sa kojim ne živi. S obzirom da domaći propisi prepoznaju pravo roditelja da održava lične odnose sa djecom, ali ne i obavezu da ih održava, tamo gdje postoji emocionalna spremnost i potreba za takvim kontaktima, uskraćivati ih, nije u najboljem interesu djeteta.
Kako uslovi izazvani epidemijom rađaju promijenjene prilike neizostavna je i nužna koordinacija sa organom starateljstva (nadležnim Centrom za socijalni rad) prilikom donošenja odluke o privremenoj promjeni načina održavanja ličnih odnosa roditelja sa djecom. Kao institucija koja, između ostalog, vrši porodično-pravnu zaštitu stanovništva, ista će znati, zajednički sa roditeljima, procijeniti i utvrditi najbolji interes djeteta na kojem treba da počiva cjelokupan koncept regulisanja odnosa između roditelja i djece.
Prema tome, osnovni princip prilikom rješavanja pomenute problematike treba da bude najbolji interes djeteta, gdje bi roditelji, uz maksimalno uvažavanje obostranih stavova, a uz koordinaciju sa organom starateljstva, trebali da postignu dogovor prilagođen ozbiljnosti situacije koju je izazvala epidemija čije suzbijanje je od interesa kako za pojedinca, tako i za javno zdravlje.
Podsjećanja radi, UG Budućnost je dostupno građanima na dežurni telefon 066 616 864 i besplatni SOS telefon 1264, a prijem žrtava nasilja u sigurnu kuću i dalje se vrši po utvrđenim protokolima prijema i u skladu sa zakonom.