Nasilje. Tema o kojoj se mnogo piše i diskutuje, ali ponekad bez istinskog saosjećanja i razumijevanja žrtve i njene porodice. Nasilje nad ženama je rijetko samo fizičko i zapravo je eskalacija psihičke torture, kao i njena prateća pojava. Ponižavanje, ismijavanje, omalovažavanje, ucjenjivanje, prijetnje, kontrola, provjeravanje, uhođenje, ograničavanje, manipulacija, sve su to ponašanja koja imaju štetne posljedice na psihičko zdravlje žrtve, sliku o sebi, samopoštovanje i ličnost.
Muškarac. Zaštitnik žene i porodice, osoba od povjerenja, oslonac, podrška, prijatelj. Muškarac. Jednim udarcem prestaje da bude sve to i postaje kukavica, slabić, nasilnik. Onaj koji čini da se žena osjeća bespomoćno, paralizovano, kao da više nema kontrolu nad sopstvenim životom. Zašto ga ne ostavi? Zašto nekome ne prijavi? Zvuči jednostavno, ali mnogo je razloga zašto žene ćute, trpe, nadaju se da će biti drugačije. Sramota, ekonomska zavisnost, strah od osvete od strane nasilnika, ucjene u vezi sa djecom, nepovjerenje u službe za pomoć samo su neki od brojnih razloga. Često psihološke posljedice, koje su manje jasne i vidljive, mogu biti teže i dugotrajnije od fizičkih povreda. Osjećaj straha, krivice, srama, gubitak samopouzdanja, depresija, anksioznost, promjene u ponašanju su sasvim prirodne reakcije na proživljeni stres. Popraviće se, nije on to htio, iznervirao se, pokajaće se i moliti za oproštaj kao i do sada. I on je mnogo toga proživio, nije mu bilo lako. Biće sve u redu, neće se ponoviti. Užas je prošao. Da li je?
Žrtva. Ona koja nepravedno ispašta. Neko ko nije kriv za ono što mu se dešava i to se mora smatrati univerzalnom istinom. Dokle god postoje osobe koje pronalaze i minimalnu krivicu žrtve za ono što proživljava, nasilje će ostati sakriveno. Ključni korak koji žrtva može napraviti je potražiti pomoć i podršku. Emocionalna podrška je veoma važna, ali često nije dovoljna jer bliski ljudi nekada ne znaju na koji način bi pomogli. Ipak, veoma je važno saosjećanje, razumijevanje i saznanje da niste same. Tu su stručne osobe koje će pomoći da žrtva osnaži sebe, ojača svoje samopoštovanje i samopouzdanje. Žrtve moraju znati da imaju kontrolu, ne nasilnik, ne nečije mišljenje o njima, samo ona i niko drugi.
Žena. Biće koje voli, čuva, brine, saosjeća, podržava, brani, razumije, ohrabruje, bori se, trpi. Žena. Od koje se očekuje da bude požrtvovana i uzorna majka, brižna supruga, uspješna i ostvarena u poslovnom smislu, a pri tome uvijek lijepa, njegovana i dotjerana. Ona koja se preispituje i osjeća krivom i kada to nije, uvijek spremna da prihvati odgovornost za tuđe greške. Ona koja se dobrovoljno žrtvuje, ali odbija da bude nečija žrtva. Da li je to previše? Jeste za nekog drugog, ali ne i za ženu. Ona sve postiže, ispunjava nerealne zahtjeve, gleda da svima ugodi, mora i kada ne može više. Mnoge žene nisu ni svjesne svojih zasluga i truda. Sve čine sa lakoćom i ne pričaju o tome. Ali o nasilju moraju progovoriti. O nasilju moraju da puste glas tako da njihov krik čuju i oni koji okreću glavu i zatvaraju oči pretvarajući se da ne vide ono što se dešava.
Nasilje nije ženina sramota.