U moru svakodnevnih borbi, obaveza i teških priča koje su sastavni dio našeg rada, rijetko pronađemo vremena da podijelimo i one svijetle trenutke – trenutke koji nam vrate snagu i potvrde da sve što radimo ima smisla. Ovaj put nećemo to propustiti. Jer, ovo je priča koju vrijedi ispričati.
U našu Sigurnu kuću stigla je maloljetna djevojčica (zbog zaštite podataka, nećemo pominjati vremenske odrednice, imena i sve ostalo što bi moglo ugroziti identit aktera ove priče). Bila je žrtva porodičnog nasilja, ali nikada nije pustila da je to potpuno definiše. Osvojila nas je svojim iskrenim osmijehom, bistrim umom i zagrljajima koji su topili i najumornije među nama. Postala je dio naše svakodnevice, naša snaga, koliko god smo mi pokušavali biti njena.
Kada je došlo vrijeme da ode dalje, jer sistem ima određena pravila, borili smo se, kao što se borimo za svaku našu korisnicu. Znali smo da zaslužuje više. Borili smo se za nju, vjerovali u bolje. I bolje se dogodilo. Našla je porodicu. Ljude koji su je poželjeli, koji su je sanjali, koji su je bez zadrške prigrlili kao svoju. Nekome je stigla kćerka, a njoj – dom, porodica, majka i otac…sve.
Ali, koliko god da je život najzad počeo mirisati na sreću, postojalo je jedno “ali”. Nešto je nedostajalo. Govorila je o njoj stalno – o svojoj maloj sestri. Nije tražila ništa drugo. Samo nju. Bile su razdvojene već dugo, ali sjećanje na nju nije nikad izblijedilo.
A onda se dogodilo čudo. Njena mala sestra, sa jednakim osmijehom i zagrljajem koji vam se uvuče pod kožu i ostane tamo zauvijek – smještena je u Sigurnu kuću. I nismo je pustili da samo prođe kroz sistem. Učinili smo sve da se spoje. Jer ljubav ne zna za granice, za institucije, za nemoguće.
Danas, vjerovali ili ne, te dvije djevojčice žive u istom domu. Sestre su ponovo zajedno, tamo gdje pripadaju – u istoj ljubavi i porodici. Ljudi koji su usvojili prvu djevojčicu otvorili su svoja srca za još jednu i ako je iko zaslužio da ovu priču podijelimo, i oni su i želimo i ovako još jednom da im se zahvalimo što su djevojčicama pružili dom i priliku da odrastaju u zdravlju i veselju.
Ova priča je mnogo više od emotivnog trenutka. Ovo je naša pobjeda. Pobjeda svih nas iz Udruženja građana „Budućnost“, svih onih koji neumorno rade u Sigurnoj kući, svih saradnika iz institucija i iznad svega, roditelja koji su otvorili srce i spasili ne jednu, nego dvije djevojčice.
U svijetu u kojem se rijetko pričaju lijepe vijesti, mi danas želimo sa vama podijeliti upravo jednu takvu. Jer, vjerujemo da vjera, upornost i ljubav zaista mogu promijeniti svijet.
I kada se ovakve priče dese, znamo da svaki dan, svaki korak, svaka suza i svaki trud – vrijede.