Razgovor sa pravnicom: Godinu dana nakon donošenja izmjena u Zakonu o zaštiti od nasilja u porodici

Zakon o zaštiti od nasilja u porodici usvojen je 2012. godine, a zatim mijenjan i dopunjavan 2013. i 2015. godine. Treće, i ključne, izmjene i dopune desile su se u septembru 2019. godine, kada je Narodna skupština Republike Srpske jasno rekla svoje „ZA“ novim značajnim rješenjima za pitanje nasilja u porodici. Ove izmjene i dopune stupile su na snagu 01. maja 2020. godine. U vezi sa tim, u prethodnom periodu imamo sedam mjeseci pripreme za postupanje po novim odredbama pomenutog Zakona i nešto više od 6 mjeseci aktivnog postupanja po istima. U prethodnom periodu izmjenjeni su određeni propisi, prije svega Zakon o besplatnoj pravnoj pomoći, a u toku su i izmjene Krivičnog zakonika RS.

Koja je najznačajnija izmjena koja se desila kada je u pitanju Zakon o zaštiti od nasilja u porodici RS?

Biljana Savičić, master prava: Krivični zakonik Republike Srpske iz 2000. godine, u oblast krivičnopravnog regulisanja rodno zasnovanog nasilja, uveo je posebnu novinu – krivično djelo nasilje u porodici ili porodičnoj zajednici, čime je Republika Srpska postala prva na području država bivše Jugoslavije koja je ovo djelo prepoznala kroz svoj krivičnopravni sistem. Stupanjem na snagu prvog Zakona o zaštiti od nasilja u porodici 2006. godine dolazi do pojave nejednakog postupanja. Radnje osnovnog oblika krivičnog djela nasilje u porodici ili porodičnoj zajednici preuzete su iz Krivičnog zakonika i definisane kao prekršaj, te se počelo u istim ili sličnim situacijama postupati potpuno različito. Novi Zakon o zaštiti od nasilja u porodici iz 2012. godine donosi dobra rješenja, ali se i dalje javlja nejednako postupanje. Situacija se značajno mijenja usvajanjem novih izmjena i dopuna iz septembra 2019. godine. Prema tome, s pravom se može reći da se najznačajnija novina koju donosi ovaj Zakon odnosi na ukidanje prekršaja, pa nasilje u porodici od 01. maja 2020. godine više nije prekršaj nego isključivo krivično djelo. Postojanje mogućnosti da se paralelno određeno djelo tretira kao prekršaj i kao krivično djelo stvaralo je zabunu prilikom postupanja nadležnih subjekata zaštite. Sada to više nije moguće da se desi.

Koje su još značajne izmjene koje su se desile po pitanju pomenutog zakona?

Biljana Savičić, master prava: Druge izmjene referišu se na prošireno definisanje radnji nasilja u porodici, uvođenje najboljeg interesa žrtve kao vodećeg principa u postupanju u slučajevima nasilja u porodici, ali i obaveznu besplatnu pravnu pomoć za žrtve nasilja u porodici. Godinu dana kasnije imamo jasno prepoznate žrtve nasilja u porodici kao kategoriju u cilju ostvarivanja prava na besplatnu pravnu pomoć. U cilju što adekvatnije zaštite žrtava nasilja predviđena su još neka nova rješenja kao što je npr. obaveza subjekata zaštite da u prvom kontaktu obavijeste žrtvu, na njoj razumljiv način, o svim pravima koja ima i o ustanovama, organima, pravnim licima i organizacijama koje pružaju pomoć, podršku i zaštitu. I ranije je ova obaveza postojala, ali sada je jasno normirana Zakonom. Takođe, uvedena je obaveza za policijske službenike da po svakoj prijavi nasilja u porodici procijene rizik na osnovu utvrđenih kriterija kako bi se spriječilo ponavljanje nasilja ili nekog drugog težeg krivičnog djela. U smislu jasnijeg postupanja po ovoj odredbi još uvijek čekamo donošenje Pravilnika o postupku i načinu sprovođenja procjene rizika, koji je trebao biti donijet u roku od 6 mjeseci od stupanja na snagu ovog Zakona. Ono što je posebno bitna novina, jeste prepoznavanje kroz Zakon osobe od povjerenja koja će sa žrtvom biti prisutna tokom jednog ili više postupaka u vezi sa zaštitom od nasilja u porodici pred nadležnim institiucijama. To može biti bilo koje punoljetno lice osim učinioca nasilja u porodici. Takođe, žrtva ima pravo na punomoćnika u postupcima u vezi sa nasiljem u porodici koja će je zastupati u njeno ime i za njene interese bez njenog postupka. Možemo istaći da se danas žrtve jako interesuju za korišćenje ovog prava.

Šta su to hitne mjere zaštite i zaštitne mjere i šta one znače za žrtve i učinioce nasilja?

Biljana Savičić, master prava: Hitne mjere zaštite se izriču u roku od 24 sata od trenutka podnošenja prijedloga, a to su: udaljenje nasilnika iz stana, kuće ili nekog drugog stambenog prostora, zabrana približavanja  i kontaktiranja nasilnika sa žrtvom nasilja u porodici. Zaštitne mjere se izriču u roku od 30 dana od podnošenja prijedloga, a to su: udaljenje iz stana, kuće ili nekog drugog stambenog prostora, zabrana približavanja žrtvi nasilja u porodici ili porodičnoj zajednici, zabrana uznemiravanja ili uhođenja žrtve nasilja u porodici, obavezan psihosocijalni tretman, obavezno liječenje od zavisnosti. Danas, godinu dana od donošenja Zakona, pored policije i centra za socijalni rad, i žrtva nasilja u porodici može podnijeti prijedlog za izricanje hitnih mjera zaštite ili zaštitnih mjera. Međutim, ogroman problem postoji jer se zaštitna mjera obavezan psihosocijalni tretman ne izriče dovoljno, a i samo njeno provođenje je nedorečeno, pa se ukazuje potreba za izmjenu ili usvajanje novog Pravilnika o načinu sprovođenja zaštitne mjere – obavezan psihosocijalni tretman.

Koliko je, prema Vašem mišljenju, bitna multisektorska saradnja kada je u pitanju dobrobit žrtve nasilja, ali i primjenjivanje pomenutog Zakona?

Biljana Savičić, master prava: Kao organizacija koja dugi niz godina radi na problemu nasilja u porodici, zbrinjavanju žrtava i tretmanu učinilaca nasilja, udruženje građana „Budućnost“ ostvaruje dugogodišnju saradnju sa svim subjektima zaštite, te drugim institucionalnim mehanizmima iz Republike Srpske. Najveći obim saradnje ostvaruje se u opštinama dobojske regije u kojima je tokom 2007. i 2008. godine, među prvima u Republici Srpskoj, potpisan Protokol o postupanju i saradnji u slučaju rodno zasnovanog nasilja. U narednom periodu ovaj model je repliciran u brojnim opštinama u Republici Srpskoj i Federaciji BiH i od strane relevantnih institucija naše i susjednih zemalja se smatra regionalnim primjerom dobre prakse. Danas, obaveza potpisivanja protokola o saradnji i formiranje grupe za koordinaciju i saradnju zakonska je obaveza jedinica lokalne samouprave.  Budući da je došlo do usvajanja novog Zakona o zaštiti od nasilja u porodici, kao i ratifikacije Konvencije Savjeta Evrope o sprečavanju i suzbijanju nasilja nad ženama i nasilja u porodici, ukazula se potreba za revidiranjem potpisanih protokola o postupanju i saradnji subjekata na zaštiti žrtava nasilja u porodici i rodno baziranog nasilja, te izradom istih u opštinama u kojima ne postoje, kako bi se novim protokolima svrsishodnije regulisalo pitanje postupanja subjekata zaštite u slučajevima nasilja u porodici i rodno baziranog nasilja.

Kako na osnovu dugogodišnjeg iskustva u radu sa subjektima zaštite zaključujemo da podrška žrtvama nasilja zavisi od nivoa spremnosti i posvećenosti svakog aktera u lancu podrške žrtvama rodno zasnovanog nasilja, trenutno je u toku revidiranje starih i iniciranje potpisivanja novih protokola. Što se tiče novih protokola, prva opština u kojoj je potpisan protokol je Opština Vukosavlje, a zatim Opština Brod. U Opštini Modriča ove aktivnosti su u završnoj fazi, a u vezi sa istim aktivnostima intenzivno se kontaktiraju i druge lokalne zajednice.   

Šta biste rekli, šta smo mi kao organizacija koja štiti žtrve nasilja, ali i same žrtve, dobili ovim izmjenama?

Biljana Savičić, master prava: Zakon o zaštiti od nasilja u porodici sa novim izmjenama je donio dobra rješenja u pogledu zaštite žrtava nasilja u porodici i približio domaći zakonodavni okvir ratifikovanoj Konvenciji Savjeta Evrope o sprečavanju i suzbijanju nasilja nad ženama i nasilja u porodici. Prerano je govoriti o njegovim savršenim rješenjima, ali i o lošim. Ostaje u primjeni, puštamo ga da uđe u život, jer upravo tu se i nabolje testira. Pretpostavljamo da je zakonodavac ponudio ono što je najbolje mogao, ali iskustva koja ćemo dobiti u vezi sa njegovom primjenom oblikovaće naše dalje inicijative po pitanju unapređenja položaja žrtava nasilja u porodici.